SOCIOLOGIJA
U DOBA KORONE
PORODICA
Mnogi govore da je porodica u krizi, da doživljava velike promene i da je to prilično katastrofalna činjenica: veliki broj razvoda, kasno rađanje ili parovi bez dece, istopolni parovi, ljudi koji ne žele da imaju partnera, parovi koji ne žele da sklapaju brakove… Međutim promene koje porodica doživljava danas nisu ni prve ni poslednje u istoriji čovečanstva. U dalekoj prošlosti porodica se prilično razlikovala od njenog modernog izgleda, a poslednje velike promene u porodičnom životu dogodile su se u periodu industrijalizacije u Evropi od 17. do 19. veka. Tada je došlo do stabilizacije porodice koju nazivamo moderna.
Porodica u tradicionalnom društvu
Pre industrijalizacije, u tradicionalnim društvima porodica je bila uklpoljena u širu mrežu srodnika. U istom domaćinstvu su osim roditelja i dece živeli i drugi srodnici. Takva vrsta zajednice naziva se proširena porodica. U nju su bili uključene i babe, dede, stričevi, tetke, ujaci…i njihovi partneri i deca. U Srbiji je ovakva porodica bila nazivana zadruga ili kuća. Bila je dominantna sve do početka XX veka, mada su u nekim seoskim sredinama i krajem XX veka dominirale ovakve porodice. Naravno ima ih i danas. Ovakve velike porodice bile su vrlo praktične kada su se poljoprivredni radovi obavljali ručno.
Tradicionalna porodica imala je veoma patrijarhalan karakter. Glavnu reč imao je otac odnosno domaćin tj. glava porodice. Nasleđivalo se po muškoj liniji, ženska deca bila su u podređenom položaju. Zbog visoke stope smrtnosti dece, žene su često rađale po desetoro dece. Ona su se već kao mala uključivala u proizvodne aktivnosti. Brak se sklapao u dogovoru sa roditeljima, u dosta ranom uzrastu.
Šta je moderna porodica?
Uporedo sa razvojem industrijskog društva, počev od kraja 18.veka proširenu porodicu je sve više potiskivala takozvana nuklearna porodica koju čine roditelji i njihova deca. Proširena porodica više nije bila neophodna jer je počelo da se radi u fabrikama i taj rad bio je dovoljan za obezbeđivanje sredstava za život- porodica je izgubila svoju proizvodnu funkciju.
Te promene u strukturi nisu značile i promene u odnosima u porodici. Moderna nuklearna porodica ostala je patrijarhalna, kao posledica nasleđenih uverenja i vrednosti i činjenice da su muškarci obezbeđivali egzistenciju a žene su bile ekonomski zavisne. Njihov zadatak je bio da odgajaju decu, održavaju kuću i ulivaju emotivnu sigurnost. Kakva je bila uloga žene odnosno šta se od nje očekivalo dobro ilustruje ovaj priručnik za “dobru ženu” iz 1955.

Kad je reč o deci, za razliku od proširene porodice, moderna porodica industrijskog doba imala je manje dece. Razlog je pre svega ekonomski. Deca više nisu učestvovala u proizvodnj već su postala potrošači. Drugi razlog za manje dece je i taj što se pomerila granica za stupanje u brak pa su se i deca rađala kasnije. Vreme sklapanja braka više nije bilo stvar biološke zrelosti već sticanja ekonomske samostalnosti koja je neophodna za stupanje u proces rada. Vreme školovanja se produžavalo sa razvojem tehnologije.
Rodbinski odnosi su počeli da gube na značaju.
Dogodile su se promene u sferi seksualnih odnosa. Predbračne veze koje su ranije bile nedopustive, postale su normalna pojava u moderno doba. Način izbora bračnog partnera takođe se promenio- brak iz ljubavi postao je dominantan model.
Odnos prema deci se promenio. Autoritarni odnos i fizičko kažnjavanje iako i dalje prisutni, sve su ređi a u mnogim sredinama i zabranjeni zakonom.
Jedna od najznačajnijih promena je i u očekivanjima ljudi u vezi sa tim kako treba da izgledaju bračni odnosi i porodica.

DEFINICIJE
Sociološki posmatrano porodica spada u red malih odnosno primarnih društvenih grupa. Porodica je grupa najbližih srodnika koja se izdvojila posle dugog evolucionog kretanja društva iz šireg sklopa srodničkih zajednica, a koju karakteriše priznata veza između supružnika suprotnih polova i čiji je cilj rađanje, odgajanje I socijalizacija potomstva.
Najvažnije funkcije porodice
Reproduktivna (rađanje dece) je vrlo važna za obnavljanje društva. Ekonomska (proizvodna i potrošačka) neophodna za opstanak ljudi. Vaspitna funkcija služi da mladi uče kulturu svog društva čime se osposobljavaju za život i pripremaju ta da znanja prenesu novim naraštajima.
Za modernu porodicu je karakteristično izdvajanje bračnog para iz šireg srodničkog sklopa i porodica i njihova autonomija, okrenutost supružnika ka potrebama svoje dece i izgradnja privatne porodične intime.
Brak je veoma stara univerzalna društvena institucija kojom se normiraju seksualni odnosi i posebno ljudska prokreacija.
Porodica se dovršava rađanjem nove ljudske jedinke- ona postaje društvena grupa činom biološke reprodukcije. Na temelju ovog događaja u porodici se uspostavljaju dve trajne vrste društvenih odnosa:
1. polno- rodni odnosi supružnika
2. generacijski odnosi roditelja i potomstva.
Rodno-polni odnosi pojam roda koji je danas široko prihvaćen u društvenim naukama, uveden je zaslugom feministički orijentisanih istraživača. Pojam roda označava društveno konstituisane i konstruisane uloge polova u društvu čije odlike i promene zavise od mnogobrojnih društveno-kulturnih faktora i istorijskih okvira.
Generacije su velike društvene grupe koje se zasnivaju na starosti. U porodici govorimo o genealoškim generacijama (predaka I potomaka), a u modernoj porodici o roditeljima I generacije njihove dece.
Osnovna funkcija moderne porodice je socijalizacija novih članova. Moderna porodica ima tendenciju da sve više odbacuje I sužava ranije mnogobrojne funkcije, a pre svih proizvodne- to je proces redukcije porodičnih funkcija.
Radno- funkcionalno I smeštajni prostor porodice naziva se domaćinstvo. Po sastavu može biti šire, ali I uže od porodice. U savremenim društvima domaćinstvo I porodica se poklapaju pa zato govorimo o porodičnom domaćinstvu.
.
Problemi porodice u savremenom društvu
Često čujemo mišljenje da u razvijenim posebno zapadnim zemljama preti opasnost od nestanka braka i porodice. Ove možda preterane tvrdnje se zasnivaju na sve manju zainteresovanost ljudi za stupanje u brak i na izraženom trendu raspada brakova i porodica.
Statistički podaci govore da je sve manje sklopljenih brakova, da je sve više samaca ali i da se ljudi sve kasnije odlučuju za brak. Sve je više ljudi koji se odlučuju za to da žive sami i sami bez partnera podižu decu Ili da budu zajedno sa partnerom ali u vanbračnoj vezi (kohabitaciji).
Uzroci razvoda
Činjenica je da je stopa razvoda visoka u odnosu na sredinu dvadesetog veka. Ovde možete videti stope razvoda po zemljama.
U Srbiji su najčešći uzroci razvoda sukobi usled bračnog neverstva, neslaganje sa roditeljima partnera, nasilje povezano sa alkoholizmom. Zanimljivo je da materijalna oskudica, koja je često uzrok sukoba, nije uzrok destabilizacije i razvoda braka. Vreme ekonomskih i društvenih kriza često doprinose stabilnosti i jačanju bračne kohezije.
Navedene pojave bile su prisutne i ranije ali nisu vodile do raspada brakova. Sociologija pokušava da razume zbog čega je danas više razvoda. Najzastupljenija su tri objašnjenja:
1. Neki smatra da je glavni razlog povećane stope razvoda – viši stepen očekivanja od braka. U moderno doba, ljudi očekuju pre svega lično ispunjenje i zadovoljstvo. U tradicionalnom društvu brak i porodični život nisu bili povezani sa idejom sreće već su spadali u ekonomsku i reproduktivnu kategoriju. Danas neispunjenje očekivanja vodi sukobima i razvodu. Ljudi su manje spremni da trpe situacije koje im nisu po volji.
2. Prema drugom objašnjenju razlog veće stope razvoda leži u tome što je sam proces razvoda postao jednostavniji i jeftiniji. Zakon je dugo vremena prvenstveno štitio instituciju braka a ne ličnost supružnika. Ovom objašnjenju treba dodati i mišljenje da je povećanoj stopi razvoda doprinelo i smanjenje njegove javne osude. Danas se na razvod gleda sa manje osuđivanja nego ranije, mada su žene koje su razvedene i dalje žigosane u nekim sredinama.
3. Treće objašnjenje potiče od ideje da stabilnost porodice potiče od žene, odnosno njene sposobnosti da izdrži različite pritiske. Ovo objašnjenje zapravo povezuje stopu razvoda sa stepenom nezavisnosti žene. Žene su ranije mnogo teže mogle da odu iz braka čak i kad su bile nezadovoljne, jer nisu imale gde da idu. Nisu radile i bile su ekonomski zavisne. Sa pravnom i ekonomskom nezavisnoću žene više nisu prinuđene da trpe različite pritiske.
Roditeljstvo je sve veći teret
Danas se koristi rodno neutralan pojam roditeljstvo dok se postepeno brišu tradicionalne rodne uloge majke i oca: uzrok tome je činjenica da je žena zaposlena i ekonomski podjednako doprinosi, tako da joj nije više jedina uloga da bude majka. Očevi se danas mnogo više uključuju u proces odgajanja deteta i njihova uloga nije više samo da obezbeđuju egzistenciju već i i da vaspitavaju i da pruže emotivnu podršku.
U modernom dobu deca postaju roditeljski projekat, porodice postaju detecentrične. Roditelji puno ulažu u budućnost dece, školovanje traje dugo što zahteva visoka materijana davanja. Deci se često stvara pritisak, jer ona postaju objekti roditeljskih ambicija, vrednosti i želja.
Takođe savremeno potrošački orijentisano društvo podstiče i decu i roditelje da potrebe, želje i očekivanja zadovoljavaju visokom potrošnjom koja je posebno prilagođena deci u različitim uzrastima. Zna se šra deca u određenom uzrastu treba da poseduju. Oni koji zbog socijalnog i materijalnog statusa ne mogu da zadovolje visoke kriterijume ulaganja u decu i same potrošnje ( recimo nisu u stanju da kupe iphone detetu! ) nalaze se pod stalnim pritiskom osećaja krivice. To stvara posledice po čitavo društvo jer se manje dece rađa- roditelji prosto ne mogu da dostignu visoke standarde vaspitanja i potrošnje u slučaju većeg broja dece. Roditelji često biraju “preči put” i umesto da razgovaraju sa decom – jednostavno im pružaju sve više onoga što spada u potrošačko zadovoljstvo. (sećate se lažnih potreba…) Roditeljska pažnja i ljubav trampe se za materijalne stvari.
Nasilje u porodici
Veća je verovatnića da osoba bilo kog pola ili uzrasta bude žrtva nasilja kod kuće nego noću na ulici. Pod nasiljem u porodici smatra se svaki vid zlostavljanja nekog člana porodice od strane drugog člana porodice. Tu spada psihičko uznemiravanje članova, seksualno nasilje koje ide do incesta, pretnje i upotreba fizičke sile pa sve do oduzimanja života članovima. Najčešće žrtve nasilja su deca i žene (mada se sve češće govori i o nasilju nad muškarcima.)
Najčešći vršilac nasilja je muškarac koji se u situaciji sopstvene frustracije odlučuje da primeni tradicionalne norme i sredstva patrijarhalnog autoriteta. To znači da kao muškarac smatra da ima pravo da i po cenu fizičkog nasilja ostvari svoju moć i vlast nad ostalim članovima porodice. Fenomen porodičnog nasilja počeo je da okupira pažnju javnosti tek sedamdesetih godina dvadesetog veka. Do tada pažnju su izazivali samo monstruozni zločini. Najčešće se nasilje u porodici objašnjava emotivnim odnosima-ljubav prerasta u mržnju i dovodi do agresivnosti koja se potom završava emotivnim pomirenjem.. Drugo objašnjenje svodi se na to da je nasilje posledica društvene prihvaćenosti pojedinih vidova nasilja kao vaspitnih mera. “Batina je iz raja izašla” smatraju mnogi. Teško je proceniti kada vaspitna mera prerasta u nasilje.